Bili smo na masteru Zagrebačke županije...

četvrtak, 03.11.2016.

U subotu 29. listopada u prostorijama CB „Lob“ održan je prvi ovosezonski Master turnir Zagrebačke županije. Ukupno 79 prijavljenih u pojedinačnoj konkurenciji te 30 parova u disciplini slučajnih parova otvorilo je sezonu koja se sastoji od 5 turnira ove serije. Najbolji u pojedinačnoj konkurenciji bio je Boris Krčmar, koji je slavio i u disciplini slučajnih parova u tandemu s Ivicom Cavrićem.

Svaki je Masters poseban na svoj način, a meni je ovo bio prvi ovakve vrste. Da pojasnim: Master turniri Zagrebačke županije nemaju discipline po kategorijama, već svi igrači zajedno igraju 501 MO. Moram priznati da sam ostala jako ugodno iznenađena kada spojiš činjenicu da nema kategorija, a s druge strane toliko je igrača na turniru, a ono što me posebno dojmilo jest to da vodstvo saveza ne naplaćuje kotizacije damama koje odluče igrati na turniru.

Što se tiče konkurencije, i po tom su pitanju ovi turniri poprilično opaki jer na spisku prijavljenih našla su se neka od najvećih i najpoznatijih imena hrvatskog pikada – kao da si na mini HPS Masteru.


Dvoboj bivših suigrača za prvo mjesto

Velika brojka prijavljenih u pojedinačnoj konkurenciji rezultirala je i odličnim mečevima koje smo imali prilike gledati. No poslastica večeri pojedinačnog dijela natjecanja definitivno je bio finalni susret bivših klupskih suigrača, Borisa Krčmara i Matije Gazibare.

Na subotnjem su se masteru njih dvoje sreli čak dva puta, a u oba je susreta bolji bio Krčmar. Nakon što ga bacio na lijevu stranu, Gazibara je nizom pobjeda kroz repasaž došao do finala lijeve strane. No do samog je finala odradio nekoliko teških mečeva, a pretpostavka autorice teksta je da su definitivno najteži bili oni protiv Pečnjaka, Biškupića i raspoloženog Grubišića s kojima Matija od ove sezone dijeli klupski dres. U finalu lijeve strane bio je bolji od Ljubića, a u finalnom je meču s 2:0 prvo poravnao rezultat, no manjak preciznosti na izlazu presudio je meč u korist aktualnog svjetskog i europskog prvaka . Treće je mjesto osvojio Alan Ljubić, a četvrti je bio Željko Grubišić.

Nakon pojedinačne discipline, rezime je bio: Janje Alfa Team 2, Ban Jelačić 2.

Cavrić i Krčmar najbolji u parovima

Legendarno ime hrvatskog pikada, Ivica Cavrić, u pojedinačnoj je konkurenciji zabilježio nešto skromniji nastup nego što smo navikli od njega, no dojam je popravio u disciplini slučajnih parova gdje je slavio u tandemu s Borisom Krčmarom. U finalu su bili bolji od Željka Grubišića i Nevena Rešetara, dok su treći bili Mario Habljak i Milan Perić.

Nakon discipline DYP parova, rezime je bio: Janje Alfa Team 3, Ban jelačić 4.


Zašto zbrajam? Pa iz jednog jednostavnog razloga što u ove dvije ekipe ima igrača koji su već godinama u samom vrhu hrvatskog pikada, a njihove međusobne susrete moći ćemo vidjeti tek na Ekipnom državnom prvenstvu i na Završnici kup natjecanja (tu bi sada trebala napisati 'ako se plasiraju', ali malo mi je bedasto to napisati uz dužno poštovanje prema ostalim ekipama). Postavu Janjeta ove godine čine Boris Krčmar, Alan Ljubić, Krešo Kranjčina, Mijo Pavlović, Ljubomir Koren, Tomislav Ivić te kapetan Dražen Vranjković, dok pod kapetanskom palicom Davora Gregurića za Ban Jelačić ove godine strelice bacaju Ivica Cavrić, Dragutin Pečnjak, Dean Biškupić, Matija Gazibara, Željko Grubišić te pojačanje iz Varaždina, Dean Pokos. Kada u taj prvoligaški koš stavimo još i ekipe poput Dioklecijana te Posejdona 2 iz Splitsko-dalmatinske županije, možemo samo zaključiti da nas čekaju poprilično zanimljiva ekipna natjecanja na kraju ove sezone.

No, vratimo se na početak ovog teksta – bili smo na županijskom mastersu (tako ga oni zovu ) i cijelokupni je dojam jako dobar. Što više, odličan je i za svaku pohvalu, posebno što se brojke prijavljenih tiče (ne samo pojedinačno, već i u disciplini slučajnih parova).
Onima koji vole dobar pikado, svakako preporučam jedan izlet na njihove turnire. Požaliti sigurno nećete...

*ebote kolko nas imaa...

ponedjeljak, 30.05.2016.

Malo po malo punimo album, skupljamo slike...i do petka nas ima više-manje svih u postu!

Dupla kruna za A2, kup ide u Vrpolje

utorak, 17.05.2016.

Izvor: Pikado savez Šibensko-kninske županije

Nakon osvojenog prvog mjesta u 1. županijskoj ligi u elektronskom pikadu, ekipa A2 nastavlja sa uspjesima,a vitrina im je bogatija za još jednu „kantu“ - onu za pobjednika kupa PSŠKZ.
Na završnici kupa našle su se četiri ekipe; Snajper, A2, Oliva X i Vd Club. Završnica je odigrana u CB Oliva X u Primoštenu. U prvom polufinalnom meču sastale su se ekipe Snajper i A2, dok je drugi polufinalni par bio Oliva X i VD Club. Iz prvog meča u finale prolazi ekipa A2 pobjedom 2:1 nad Snajperima, u drugom meču također rezultatom 2:1 VD Club pobjeđuju domaćine, ekipu Oliva X.
U meču za treće mjesto ekipa Snajpera pobjeđuje Olivu X rezultatom 2:0. U finalu ipak malo drame, A2 je poveo 1:0, ali VD Club pobjeđuje drugi „list“ te poravnava na 1:1. U trećem „listu“ se budi dotada uspavani Tomislav Šuperba te on i Koštan pobjeđuju parove i donose naslov pobjednika kupa u Vrpolje, u klub A1.

Za A2 nastupili su: Tomislav Šuperba, Tomislav Koštan, Daniel Čular, Ante Vukičević, Ivan Papak, Darko Milanković, Mario Petković, Mario Ercegović.

E sad nas već *ebete...

utorak, 05.04.2016.

Piše: Ines

Od prošlog ekipnog državnog, molim dragog Boga i Nebesa da se ljudi iz viših institucija hrvatskog pikada smiluju nama smrtnicima, odnosno da iduće državno igramo u normalnim uvjetima, a ne onakvim stračarama kakve smo imali prilike upoznati lani. I onda bam – proširila se vijest da će se državno ove sezone igrati u Slavonskom Brodu u SC Rehlicki. Nova, predivna dvorana savršeno je mjesto za ovakvu veliku manifestaciju, a i kada su Slavonci organizatori nema tu frke. Spremali su se i pripremali ljudi još od početka sezone, željeli su sve napraviti da nam svima bude ugodno. Do državnog se još sitno broji, mjesec dana...i onda bam – kao grom iz vedra neba stigla je vijest da je državno odgođeno, ne igra se u Slavonskom Brodu nego u Poreču u šestom mjesecu...

(Pre)često sam puta čula kako ljudi pljuju po županijskim savezima. Ne rade dobro, spori su, mijenjaju svoje odluke i slično. Ali budimo sad realni, dragi moji – kako će županijski savezi raditi dobro kad nam je krovna organizacija, Hrvatski pikado savez, takva kakva je, pa misli da imaju pravo jebavati u zdrav mozak stotine ljudi koji su unaprijed mijenjali smijene na poslu ili pak uplaćivali novac za rezervaciju smještaja (kojeg sad moraju otkazati i NEĆE dobiti povrat novaca!!)? Nakon današnjeg spektakularnog istupa s promjenom termina i lokacije održavanja državnog,odlučila sam da NEĆU više beknuti i ružno pričati o županijskim savezima! Učili su od onih iznad sebe pa su eto naučili tako kako su naučili. Tako da sam s današnjim danom svečano odlučila ne pljuvati po županijskim Savezima, ali sam isto tako odlučila da i ono malo poštovanja koje sam imala prema onima gore više nemam. Prohujalo s vihorom...

Nabrojali su tamo u službenom priopćenju razloge zbog kojih je došlo do ove situacije. Sad, ja jesam plavuša, ali brate mili niti jedan od tih razloga meni ne ide u glavu, a najmanje onaj oko premalog broja aparata za ovakvu manifestaciju. Znaš godinu dana unaprijed termin natjecanja, znaš i mjesto i vrijeme i odjednom ti, mjesec dana prije državnog fali aparata. Nema ih. Nema ih dovoljno i otkazujemo državno! Nema niti dovoljno ljudi jer 'rade po nekim drugim turnirima' pa otkazujemo državno. Organizacijski smo nespremni pa otkazujemo državno. Ukratko: *ebemo vas kako god stignemo i kad god stignemo, pa otkazujemo državno. Moram priznati da me ta njihova odluka čak i nije nešto ekstra začudila, jer su se i prošle godine mjesec dana prije državnog sjetili mijenjati neka pravila. Ali ono je zaista mačji kašalj u odnosu na ovo. Čak mi je i dvorana u Velikoj Gorici mačji kašalj u odnosu na ovo...

Pod broj jedan: Ljudi su u Slavonskom Brodu već rezervirali smještaj. Platitli su svoje rezervacije unaprijed. Danas taj smještaj moraju otkazati, a novac im neće biti vraćen. Ako je u pitanju i sto kuna – za nekoga je to puno!

Pod broj dva: Ljudi su unaprijed mijenjali smjene na poslu kako bi mogli otići u Slavonski Brod. Ti isti ljudi moraju danas nazvati svoje šefove (koji su u većini slučajeva obični seronje) i reći im da ipak ne trebaju slobodno u petom mjesecu, nego u šestom mjesecu.

Pod broj tri: Neki ljudi rade sezonu u ugostiteljstvu. Ti ljudi već 15.5. odlaze na sezonu i rade svaki faking dan. I neće moći dobiti slobodno u šestom mjesecu jer se onda već izrodi pun kufer posla i onih ludih turista i nemaju dana slobodnog, a kamoli da će dobiti slobodno dva dana za vikend početkom lipnja!! Ti isti ljudi borili su se cijelu sezonu da se sa svojim ekipama plasiraju na državno, a sad eto neće moći ići.

I pod broj četiri (moj osobni favorit!): Ajde da ste i mijenjali termin, ali PETAK staviti kao prvi dan? Pa di je vama pamet?? Alo, petak je radni dan još uvijek!!! Mislim...bolje da stanem ovdje s komentiranjem jer neće to dobro završiti.

Cijelu jebenu godinu igraš taj pikado da bi se tvoja ekipa plasirala na državno. Boriš se i trudiš se, trošiš vrijeme i novac (PUNO NOVCA!!) na utakmice, turnire, natjecanja. I čekaš taj peti mjesec, čekaš to državno kao ozebli Sunce. Čekaš da se dođeš pokazati, svoju igru i svoju ekipu. Rezerviraš smještaj unaprijed, mijenjaš smjene, uvlačiš se šefu u guzicu da ti da slobodno da bi na kraju cijele priče mjesec dana prije tog velikog natjecanja saznao da ništa od toga. Termin se mijenja, mjesto i vrijeme se mijenjaju. Cijela sezona pada u vodu zbog toga. Ništa u tom pikadu te sezone nema više smisla. Uplatio si lovu za smještaj, nećeš je vidjeti više. A na sve to oni kažu da su 'to tako napravili i da su gledali što je najbolje za igrače'. Da su gledali što je najbolje za nas, državno bi se igralo 7. i 8.svibnja u Slavonskom Brodu...

Iskreno, ne mogu niti zamisliti kako je sada dečkima iz Broda koji su se cijelu godinu trudili da sve organiziraju. Ne mogu zamisliti kako bih ja reagirala na njihovom mjestu da mi netko kaže: E jebiga, uzalud ti trud, otkazuje se. Ubiti mogu zamisliti. Vjerojatno bih podemonila, a vjerujem da su i oni podemonili od čitavog tog cirkusa.

Ekipno državno prvenstvo kruna je što se natjecanja tiče u bilo kojem sportu. Trenutno, u našem su sportu to natjecanje sveli na dno dna, jer bome ne pamtim kad je neki sport otkazao svoje državno i zakazao ga za neki drugi termin. I to onako bez jebemti što bi se reklo. Uče nas da pikado ne gledamo samo kao zabavu. Uče nas da je to sport. Trudimo se i sami da pikado ljudima prezentiramo kao sport, a na kraju ispada da ga oni sa samog vrha ne gledaju tako. Njima je ovaj pikado očito više zabava nego meni i vama.

Tužna sam, ljuta sam i razočarana sam jer je sve ono u što sam vjerovala danas palo u vodu. Razmišljam o svima onima pred kojima je sada nova borba sa šefovima za slobodan vikend. O onima koji neće moći doći jer taj vikend imaju nešto neodgodivo. O onima koji su popušili smještaj u Brodu. O dečkima koji su sate, dana i tjedne proveli u organizaciji natjecanja u Brodu, a sada na kraju od toga ništa.
Ovo stvarno sada više spada u domenu neke zajebancije na račun svih nas.

Ko fol, oni kao postoje zbog nas igrača. Oni su tu zbog i za nas. Dragi moji, današnjim činom oni su pokazali da oni na nas uopće ne misle i da im je sasvim svejedno što su jedan Marko, Mirko, Miro i Mladen cijelu sezonu trošili novac, vrijeme i živce na pikado da bi došli na državno u Slavonski Brod, za koje se znalo kada će i gdje biti još prošle godine.

Još prošle godine!!!
A organizacijski su oni trenutno nespremni.
I nema dovoljno pikada da se Ekipno u Slavonskom Brodu održi 7. i 8.5.2016....

Šamar posred face? Yes, i to velik za sve one koji su ove godine izborili pravo nastupa na Ekipno PH u SLAVONSKOM BRODU...

Za Steel dart - ready!

petak, 18.03.2016.

Piše: Ines

U moru turnira koji se iz tjedna u tjedan održavaju diljem Lijepe Naše, prije mjesec dana za oko mi je zapeo jedan ne baš uobičajeni za naše područje. Prvu sam najavu za taj turnir vidjela na plakatima koji se nalaze i po riječkim klubovima, no nekako ispočetka nisam imala 'sluha' za guglanje istog. Razlog nije bio da nisam željela vidjeti o čemu se radi, već kroničan nedostatak vremena za bilo što narednih nekoliko mjeseci. Sve dok mi se jedan dan preko fejsa (blaženi taj fejs bio!) nije javio Robi s pitanjem da li ću možda doći pogledati turnir, uz opasku da će biti vrhunski jer su svoj dolazak najavila brojna renomirana imena pikada iz regije. Kroz kratku ćakulu shvatila sam da se ovdje radi o nečemu velikom. Otvorila sam službenu web stranicu turnira…i bome imala što za vidjeti…

'WOW!! Nestvarno, kao na televiziji!' – to je bila moja prva reakcija na sve pročitano o Steel dart turniru koji će se 19.ožujka održati u Sesvetama. Iza imena 'Darts point' kriju se organizatori ove vrhunske pikado manifestacije, članovi Pikado kluba Sesvete. Kako se uopće rodila ideja o ovoj manifestaciji te hoće li se i u budućnosti nastaviti organizacija ovakvih turnira saznali smo od gospodina Slavena Kovačevića, jednog od glavnih organizatora:

„Ideja o organizaciji turnira postoji već duže vremena, cca 2 godine, prvotno je to trebalo ličiti na masters natjecanje sa manjim brojem igrača u Zagrebu (njih 16 ili 32) gdje bi tijekom nekoliko tih mastersa došli do ukupnog pobjednika. Interes je bio malen, pa se od te ideje odustalo. Kako smo obilaskom HPS mastersa i onih u gradu Zagrebu primijetili da interes za pikadom kakav je danas zapravo opada, odlučili smo posjetiti pokoji turnir u steel dart-u u regiji gdje smo vidjeli da se pikado da odigrati na drugačijem nivou i u drugačijoj atmosferi što nam se jako svidjelo. Tada je pala konačna odluka da se organizira ovaj turnir u ovakvom obliku.
Također, gledajući PDC i BDO natjecanja putem TV-a ili online, nemoguće je da ne poželiš dio te atmosfere, a nadamo se da ćemo barem dio iste prenijeti na ovaj turnir.
Na današnji dan je prijavljeno 125 igrača, ostalo je mjesta za njih još troje. Očekivali smo ovakav odaziv, no bili smo spremni i na manji. U ovom trenutku nam je cilj ispitati postoji li interes za ovom vrstom igre pri čemu nastojimo osigurati kvalitetne uvjete i time u budućnosti privući nove potencijalne natjecatelje iz regije. Pokazalo se da je dobar broj prijavljenih igrača iz Slovenije, ima ih par iz Njemačke, Austrije, BiH i Srbije, iz Hrvatske su to sva eminentna imena u pikadu.
Kako sada stvari stoje, turnir ćemo sigurno ponovno organizirati, sa većim nagradama i sa većim brojem natjecatelja. U konačnom planu je organizirati i masters seriju u gradovima po Hrvatskoj i regiji, možda je to preambiciozno, ali uspijemo li kroz ovo vrijeme pronaći još istomišljenika (u što ne sumnjamo) cilj je vrlo ostvariv.
Moram naglasiti da ovaj turnir nije organiziran u svrhu profita, nagrade su fiksne od same objave turnira te ne ovise o broju prijavljenih. Ukupan broj prijavljenih natjecatelja i njihove kotizacije ne mogu pokriti troškove organizacije ovog turnira te isti ne bi bilo moguće organizirati bez sponzora koje smo srećom pronašli.“

Osim što će to biti jedan od rijetkih turnira koji će se odigrati na ovakvom nivou u posljednje vrijeme, ono što je mene impresioniralo su malo drugačija pravila samog turnira nego na koja smo navikli – naime, lijeva strana na turniru ne postoji, a natjecatelji su dužni kada ispadnu s turnira preuzeti funkciju sudaca. Za cijelu je ovu priču potreban i malo drugačiji dress code – onaj finiji, koji baš ne tolerira trenerke, odnosno općenito neki casual outfit. Kažem vam – kao na televiziji!

125 njih sutra će stati na crtu i ovog puta, odigrati malo drugačiji pikado. Divna je to priča o promociji našeg sporta koju treba pohvaliti te podržati u svakom smislu! Svim igračima koji će se sutra okušati na turniru želimo puno sreće, dobru zabavu i dobre strele…i naravno, neka najbolji pobjedi!

Sport ili samo zabava za razbibrigu?

ponedjeljak, 08.02.2016.

Piše: Ines

I dok se još uvijek zbrajaju dojmovi netom održanog 3.HPS Mastersa u Sesvetama, a drugom kraju pikado Svemira vode se žestoke bitke kako bi se dobio odgovor na pitanje što smo mi. Potaknuta nekim događajima u regiji, ali i nekima o kojima sam samo slušala i čula po nekim xy linijama, odlučila sam se iskaliti u ovom tekstu u nadi da će se nekima otvoriti oči te da konačno progledaju.

Prije nego bilo što napišem, želim naglasiti da ovo pišem ja, Ines Brežnjak, wannabe neka novinarka te da ovo ne piše niti jedan igrač, niti jedan predsjednik kluba te niti jedan član nekog odbora. Jebiga, došlo je vrijeme kada se moraš tako opravdati za svako svoje slovo, jer ima onih koji će se hvatati za svaku tvoju riječ koju si pomislio (a ne daj Bože da si je negdje izgovorio ili još gore – napisao).

Kad sam se prije tri godine uhvatila pisanja izvještaja, najava i sličnih tekstova o pikadu, bojala sam se kao vrag tamjana reakcije ljudi o kojima sam pisala. S vremenom sam shvatila da se zapravo nemam čega bojati, jer su ljudi željni tih tekstova te su sve reakcije na moja piskaranja bile pozitivne. Našla bi se tu i tamo neka negativna kritika, no kad se jednom uhvatiš s novinarstvom u đir, postaje normalno da ima onih koji odobravaju tvoje tekstove i onih koji ih ne odobravaju. Srećom po mene, bilo je više onih koji su ih odobravali i do neba im hvala na tome jer da nije bilo njih, davnih bi dana već poslala sve k vragu. U vrijeme kada sam ja počinjala pisati tekstove u Rijeci, Toni Frleta je po Zadru ubijao sa svojim odličnim tekstovima, a ja sam doslovno gutala svaku njegovu napisanu riječ. Cijela me ta priča nekako ohrabrila. Rekoh, pa ako može profesor, mogu i ja valjda (a tada sam još uvijek bila na putu da i sama postanem profesorica, hrvatskog i njemačkog, ali eto jebiga skrenula s tog puta), mada sam znala da niti jedan moj tekst ne može biti niti blizu njegovim izvještajima. Ali valjalo je probati..

I eto, krenulo je sve to skupa nekako. Ljudi su bili željni tekstova, a ja sam bila željna pisanja. Zbog posla sam stekla brojne kontakte te smo nakon par godina cijelu tu priču uspjeli dovesti u neki red - tekstovi više nisu bili moja osobna trkeljanja već sam ih preoblikovala u klasične izvještaje sa sportskih manifestacija koje smo rokali prema medijima. Sve smo probili osim televizije, no i to ćemo roknuti u skoro vrijeme. Pikado se našao u sportskim rubrikama svih čitanijih medija u županiji, a za nekoga kao ja tko je odradio tri godine kao PR i muku mučio s novinarima i medijima u pojedinim situacijama – vjerujte mi, sreći nije bilo kraja. Možda to i ljudi nisu primjećivali, no moji izvještaji i statistike itekako su znali da je jedan veliki kanjon uspješno savladan.

Kada sam prije pet godina krenula igrati pikado, shvatila sam cijelu tu priču na malo drugačiji način. Svatko sam sebi gradi viziju nečega, pa sam tako i ja sebi izgradila viziju pikada prema kojem sam ljubav otkrila prije više od deset godina. Ne mogu reći da mi je pikado bio hobi. Ne, bio je puno više od toga, negdje na granici između zanimacije i obaveze koju svaka osoba koja se bavi sportom ima prema svome sportu. Možda upravo zbog toga što je uvijek bio 'ni na nebu, ni na zemlji' i nisam stekla obavezu i naviku treniranja kao neki ljudi koje poznajem. No, u jednom određenom trenutku, upravo tada kada su tekstovi postali 'hit' i među ljudima koji ne igraju pikado, okrenula sam novu ploču, pustila igru i krenula se baviti nekim drugim stvarima. U tom sam trenutku shvatila da je pikado htjeli to ljudi priznati ili ne – sport. Nije kao nogomet, rukomet ili odbojka, ali je sport kojeg sam i sama rukama i nogama gurala u medije.

U sportu sam od svoje sedme godine života. Prije pikada trenirala sam gimnastiku, stolni tenis, kickboxing i odbojku. Svojevremeno sam se u kickboxingu okušala i u 'trenerskim' vodama (čitaj: davila sam tamo jadne nove klince koji bi nam se naknadno upisivali u klub), a u periodu kada se nisam aktivno bavila nekim sportom, igrala sam se sportske novinarke (pratila sam nogomet!!). Nakon toga krenula sam igrati pikado, pa sam počela pisati o pikadu da bi pred malo vremena cijeli taj moj čušpajz završio tako da sam eto, igrom slučaja, dobila posao kao, ajmo nazvati, sportski djelatnik u jednoj sportskoj organizaciji (koja btw.nema veze s pikadom). Pa da vam iskreno i kažem, nekako sam se i cijelog života vidjela u tome, a možda je i ta želja jedan od razloga zašto je pokušaj da postanem profesorica neslavno završio (jebiga mama, sorry!). Kada se sve sumira, ima Ines i nekog iskustva u svemu tome.

Kada za nešto kažemo da je sport, tada to nešto dobiva na težini, a ja nažalost koliko god se trudila, u posljednje vrijeme u pikadu to ne vidim. Puno sam se puta i sama pitala je li pikado sport te sam od puno ljudi koji su kao 'pametniji od mene po tom pitanju' dobivala odgovor da jest. Od ljudi koji su na nekim položajima, a sa sportom su prije imali veze kao krava s baletom. Jedini doticaj njih i sporta bio je onaj preko televizije, iako sam za puno njih uvjerena da sam se osobno kao klinka s tatom više nogometa nagledala nego što su se oni nagledali sporta čitavog svog života. I dalje sam u cijeloj toj torturi bila u nedoumici – s jedne strane, mediji nas prihvaćaju kao sport, dok se mi s druge strane u puno situacija ponašamo kao putujuća cirkuska družina, a ne kao sportaši.

Normalna komunikacija i dogovori kao da su u pikadu dvije potpuno nepoznate riječi. Fair-play je odavno umro u ovom sportu. Svi se nešto prijete natjecateljskim pravilnikom onda kada njima odgovara, dok s druge strane kada im ne ide na ruku, zaobilaze ga u širokom luku. Svi vuku na svoju stranu, svatko samo da njemu bude dobro. Jedna pravila vrijede za jedne, dok druga vrijede za druge. Provokacije padaju na sve strane. Novi igrači ponašaju se kao zvijezde, kao da su u šest mjeseci sve turnire ovog svijeta poosvajali, a kad ono pobjedio na tri kafanska turnira i uzeo sve četiri partije na zadnjoj utakmice. Neš' ti igrača svjetske klase...
Ali da vam iskreno kažem – ne čudi me to ništa. Kako će i biti reda u cijelom tom kaosu kad ne štima kod onih prvih. A ako ne štima kod prvih, zašto bi štimalo kod drugih, trećih ili pak petih? Kako da išta valja kada smo postali privatne prčije nekolicine pojedinaca koji tjeraju vodu u svoj mlin?

Ne može tako ništa valjati.

Što oni postižu time? Prestiž? Imaju zaradu od toga? Imaju neku funkciju? Liječe svoje komplekse u cijeloj toj priči? Ili pak jednostavno vole osjećaj nadmoći nad nama ovcama koji se žalimo po svojim kuloarima, a kada treba napraviti neki presedan tada odustajemo? Ko će ti to znati...ja sam ih se nagledala svakakvih...i jednih i drugih i trećih i petih i nakon svega shvatila sam da na kraju pate samo oni koji ovaj sport vole ne zbog para, ne zbog ničega, već zbog igre, druženja i svega lijepog što dolazi uz pikado.

Brojimo xy županijskih saveza, a generalno smo svi u istim go**ima. Svi imamo iste probleme i svi imamo isti profil ljudi koji uništavaju viziju pikada kao jednog lijepog sporta. Školujemo ljude koji će uskoro postati treneri pikada...a ja vas pitam za što ih školujemo? Da se takvi obrazovani daju zajebavati od nekolicine onih koji su se sportom bavili u mislima ili na televiziji, a sada bi izmišljali neke svoje fikcije nad nama? Ma dajte molim vas, pa nisu ljudi išli u školu da bi ih takvi proleteri kasnije zajebavali. A ima ih, brate mili, ne samo kod nas u pikadu, nego i u drugim sportovima. Ima takvih svuda, raspršili su se po svim sportovima kao muhe kad se naroje u ljetno vrijeme. I što je najgore od svega, ne možeš ih se riješiti da ne znam koliko Raida na njih poprskaš.
Tipkajući zadnji izvještaj za medije našla sam se u velikom problemu – naime, nakon svega, nisam znala da li da ga pošaljem sportskim redakcijama ili pak da ih pošaljem da se objavi u rubrici 'Zabava'.

Odlučila sam se ipak za sportsku redakciju...Jer nakon svega, ipak je u meni ostala još trunkica zdravog razuma koja mi je rekla: „Ma jebeš njih svih koji paradiraju okolo kao na kakvoj povorci, važni su rezultati naših igrača i njihova postignuća!“. Bez obzira na sve kaotične situacije, važno je u svijet poslati sliku onoga što pikado zaista jest: zdravo nadmetanje i natjecanje, odricanje, žrtva, treninzi, borba i na kraju ono najvažnije – pobjeda. Možda nije to bila pobjeda nekoga iz mojeg kluba, ali je pobjeda nekoga iz moje županije i ja sam ponosna na tu pobjedu kao da sam je i sama ostvarila. Ja na to tako gledam. Meni je to sportski i normalno. A vama ostalima?!?

Ne znam, možda sam i ja u krivu. Možda i ja malo previše forsiram svoju viziju. Možda sam totalno u banani kada inzistiram na tome da se na sve klubove i igrače gleda jednako. Možda nisam u pravu kada tražim da zajedničkim snagama riješimo neki problem. Možda sam totalno u kurcu kada tjeram inat onima koji na račun pikada zgrču lovu, dok ja eto na račun pikada samo trošim lovu. Možda sam glupa jer se trudim uvijek o svima lijepo napisati, izvuči najbolje iz svega, najbolje pohvaliti i obavijestiti javnost da i mi u pikadu postižemo dobre rezultate. Možda sve to skupa nije sport, nego eto neka tamo pučka veselica koja traje devet mjeseci, nakog toga kratka pauza pa onda idemo sve ispočetka.

Ako je to tako i ako je sve ovo samo zabava za pojedince, onda ništa od ovog nema smisla i sva moja teorija o sportu pada u vodu. Jer jebiga, o sportu pokoju i znam, ali u cirkusu još nisam radila pa ne znam kako tamo stvari funkcioniraju.
Ima li sve ovo skupa smisla ili nema? Ne znam. Trenutno ne mogu dati odgovor na ovo pitanje. Jesmo li mi sport? Jesmo. Tako kažu knjige i tako nas prepoznaju mediji. Ponašamo li se tako? Ne dragi moji, fali nama još puno sportske kulture, uvrijedili se vi na tu moju konstataciju ili ne...

A tko zna...možda jednog dana sve to skupa i krene na bolje! Do tada puse i zagrljaji...i vidimo se negdje nekom prilikom na crti!

Sretan rođendan, Nevera!

subota, 30.01.2016.

Piše: Ines

Nadam se da mi u ovom tekstu nećete zamjeriti na 'lokalpatriotizmu', ali ruku na srce – 18 godina nije malo. 18 godina je punoljetnost, a tu je punoljetnost danas službeno stekao jedan od najpoznatijih i najtrofejnijih pikado klubova Primorsko-goranske županije. Radi se o Pikado klubu Neveri.

Već sad jako davne 1998., klub je službeno registriran, iako je sama tradicija Nevere i njezinih igrača prešla čak i više od 20 ljeta. No, kad već pričamo o službenim podacima, onda službeno s današnjim danom jedan od najpoznatijih pikado klubova u Hrvatskoj slavi punoljetnost. O ovom klubu nije potrebno pisati posebne hvalospjeve jer njihovi rezultati i priznjanja dovoljno pričaju o njima, no ima nekih stvari, lijepih i nadasve impresivnih koje mene osobno odmah asociraju na njih. Pa krenimo redom...

Osim brojnih trofeja, priznanja i rezultata, ovaj se klub može pohvaliti i svjetskim rekordom – točnije, jedan se njihov član može pohvaliti svjetskim rekordom. Radi se o Marinku Lovriću (ekipa Klapa Nevera) koji je u natjecanju brzinskog pikada partiju igre 901 DO završio za nevjerojatnih 36,9 sekundi. Spletom okolnosti, ta je godina bila posljednja što se ovog natjecanja tiče. Marinku je u vlasništvu ostao rekord, a nama ostalima žal što se ovo natjecanje nikada više nije održalo, jer vjerujemo da bi Lovrić imao još štošta za pokazati u ovoj disciplini. Sve su to zabilježile i kamere, a snimku možete vidjeti na donjem linku.

Marinko Lovrić - svjetski rekord u brzinskom pikadu


U sezoni 2011./2012., Nevera je dobila ljepšu i nadasve uspješnu stranu kluba. Naime, te je sezone ženska ekipa Neverica osvojila titulu državnih prvakinja na ekipnom prvenstvu Hrvatske u Senju. Neverice su isti uspjeh ponovile i u sezoni 2013./2014., a osim titule državnih prvakinja, tri su godine zaredom bile i županijske prvakinje.

Sezona 2012./2013. bila je po treći puta na državnoj razini uspješna za Neverine prvotimce. Naime, te su godine još jednom uzeli titulu državnih prvaka, nakon dugo godina 'praznog hoda'. Treća njihova plus dvije ženske titule jest njih pet - što je zaista impresivan rezultat jednog kluba!



Boje Nevere branilo je puno poznatih imena pikado scene u Hrvatskoj. Najduži staž u klubu imaju kapetan 'primo Nevere' Jasmin Hodžić te Veljko Tibljaš (inače osvajač prve Lige pojedinaca koja se nekada igrala po Hrvatskoj). Manje staža (no opet važnog) u Neveri pišemo i Igoru Šestanu te Tončiju Restoviću (ovaj dvojac zajedno ima osvojene četiri titule ekipnih državnih prvaka s četiri različita kluba, a jedan od tih klubova je upravo Nevera). Tu je i Vlasta Stankić, a osim nje, Nevericama se prije nekoliko godina priključila i Vlatka Lešić. Kada već pričamo o onima koji su branili boje Nevere, treba spomenuti i jedno zadarsko ime. Radi se o predsjedniku Pikado saveza Zadarske županije, Juri Jeraku, koji je također pred puno godina bio član ovog kluba.

Pikado klub Nevera trenutno broji pet ekipa, od toga jedna ženska (Nevera dame), jedna koja se natječe u drugoj županijskoj ligi (Klapa Nevera) te čak tri ekipe koje se natječu u prvoj županijskoj ligi – Nevera, Nevera LT te Nevera s Kvarnera. Klupske prostorije nalaze se na Marinićima (općina Viškovo), a za njihov klub mogu bez ustručavanja reći da se radi o jednom od najljepših prostora za igranje pikada. Ugodan, topao te gotovo obiteljska atmosfera začarat će vas kada uđete u prostor. Sve je to Nevera stekla dugogodišnjim strukturiranim radom kojemu su uvelike pridonijeli i rezultati kako ekipe, tako i pojedinaca.

Prvih 18 je prošlo, od danas su punoljetni. Mi im od srca želimo barem još toliko, ali i više godina uspješnog rada kluba! Želimo da se kod njih odigra još puno dobrih partija pikada te im od srca želimo još puno trofeja.

Unatoč tome što kada god dođem u Neveru opere me onaj sportski rivalitet (jer jebiga, želja za pobjedom jača je od svega), na kraju svega moram vam nešto priznati – neopisiv je osjećaj imati na umu spoznaju da unatoč svim problemima s kojima se borimo u našem sportu postoji ovakav klub – velik, jak i moćan, s tradicijom koja je duža od 20 godina. I neopisiv je osjećaj kad spoznaš da upravo taj klub brani boje tvoje županije te da se jednim velikim dijelom zbog Nevere i njihovih igrača pročulo za riječki pikado, ali i za onaj hrvatski, jer bili su Neverići i Neverice i okolo-naokolo po svijetu te su i tamo nanizali uspjehe!
Na današnji dan itekako stoji ona izreka koju možete pronaći na službenim stranicama njihovog kluba: „Svijet je možda mali, ali je zato Nevera velika!“

Nevera, sretan Vam rođendan!

2015. highlights

četvrtak, 07.01.2016.

Piše: Ines

Dragi moji pikadisti, veliki i mali, dobri i oni malo manje dobri - sretna vam Nova 2016. Nek je bolja nego ova koja nam je prošla, volite se puno i nek nam je svima zdravlja, a ostalo će doći samo od sebe!

Na početku svake godine nekako je trend da saberemo sve ono najbolje što nam se dogodilo prošle i da rezimiramo one najdivnije trenutke koje smo doživjeli. U siječnju, osobno se nekako uvijek volim prisjetiti lijepih stvari i trenutaka koje su se dogodile u pikadu. Puno je toga i vjerujte mi – najradije bi ih sve stavila u tekst, no ipak ima tih nekoliko svijetlih točaka koje su posebnije od drugih i koje valja istaknuti – bilo da se radi o pojedincima, ekipama ili pak pojedinim trenutcima koji su iza nas...


Hrvatska juniorska reprezentacija u Poreču
Naša se mala zemljica može pohvaliti velikim uspjehom naših reprezentacija na velikim natjecanjima. Uz dužno poštovanje prema Strelovitima koji su već dugi niz godina jedna od boljih ekipa na kontinentu, moj izbor za numero uno highlight pikada u Hrvata u 2015. je definitivno nastup naše juniorske reprezentacije na EP i SP u Poreču. Jednom riječju, naša je juniorska repka pod vodstvom legendarnog Kreše Kranjčine te na krilima Luke Jovanovića i Josipa Ljubasa ispisala jednu od najljepših priča u posljednjih nekoliko godina. Svima koji vole pikado svojim su uspjehom donijeli osmijeh na lice - svjetsko srebro i europska bronca nisu mala stvar! Još jednom – veliko bravo za njih i definitivno ih proglašavamo najvećim highlightom 2015.godine.

Dioklecijan – državni prvaci sezone 2014./2015.
Postoje velike šanse da me zbog ovoga (opet!) proglase glasnikom Splitsko-dalmatinske županije, no što jest jest – osvajanje prvog mjesta u elitnoj A kategoriji za ekipu Dioklecijan definitivno je jedna od ljepših točaka pikada prošle godine. Svi oni koji su gledali taj famozni finalni meč između Dioklecijana i Darkwooda u Velikoj Gorici složit će se sa mnom, a postava Restović/Šestan/Marjanović/Ferenc oduševila je sve prisutne svojom igrom. Najzanimljivija činjenica o ovoj ekipi krije se u tome što ova četvorica igrača i nisu odigrala baš puno utakmica zajedno, no ipak su se u najvažnijem trenutku pokazali kao ekipa te odličnom igrom došli do vrha.

Vlatka Lešić – tri puta zlatna u Sesvetama
Prošla je godina na za našu najbolju igračicu pikada bila zaista uspješna, a svoju je dominaciju Vlatka pokazala u Sesvetama na Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske gdje je slavila u svim kategorijama. Prvog je dana natjecanja Vlatka došla do dva zlata – onog u cricketu te zlata u parovima s klupskom suigračicom Marinom Cenov. Uspjeh je zaokružila i osvajanjem zlata kod seniorki u kategoriji 501 MO. Tri zlata za potpunu prevlast – zaslužuju veliko bravo za našu Vlatku!

Brončani Posejdon 2 i Coloseum na Eurokupu
Osim odličnih juniora, Poreč je ove godine donio još dva razloga za veselje. Naime, na održanom Eurokupu koji se igrao u sklopu EP i SP, dvije su se naše ekipe okitile i odličjima – brončana je u kategoriji trećeligaša bila ekipa Coloseum, dok se u elitnoj A kategoriji broncom okitila ekipa Posejdon. Jaka strana konkurencija nije omela ove dvije ekipe da dođu do postolja te im na tome iskreno čestitamo. Nadamo se da će barem isti (a želja nam je i bolji) uspjeh ponoviti i ove godine na istom natjecanju!


Ekipno državno prvenstvo u Velikoj Gorici
...jao, moje isprike! Krivi tekst i kriva kategorija, ovo je trebalo biti u rubrici 'ne-ponovilo-se-nikad-više' (morala sam, ovo je jednostavno jače od mene).

Summa summarum...godina iza nas bila je zaista uspješna i puna odličnih uspjeha naših ekipa i pojedinaca te će nam svima ostati u lijepom sjećanju. Godina koja je pred nama donosi nove izazove i nova natjecanja te se od srca nadam da će biti još ljepša i još trofejnija za pikado u Hrvatskoj. Prvu zajedničku lijepu priču ispisujemo već u drugom mjesecu kada je na rasporedu treći ovosezonski HPS masters u Sesvetama.

Do tada...budite mi dobri, lijepi i pametni...i vidimo se negdje na crti!

Svi putevi vode u – Zadar!

srijeda, 16.12.2015.

Piše: Ines

Dan po dan i bližimo se kraju još jedne kalendarske godine. Vrijeme je Božića, blagdana, ljubavi, mira i svega lijepog, a jedna od lijepih stvari koja je pred nama (barem za pikadiste) je i veliki otvoreni turnir u elektroničkom pikadu koji se u petak sprema u Zadru.

Radi se o turniru „Famous Christmas Open 2015“ za koji je već (pretpostavljam) čula cijelokupna pikado nacija u Hrvata. A kako i ne bi – odlična promocija turnira traje već mjesec dana, a i nagradni fond za najbolje je sam po sebi itekako primamljiv. Ovo je definitivno najveći turnir u Hrvatskoj ove godine. Organizatori očekuju preko 100 pikadista iz cijele Hrvatske, a natjecanje će se održati u muškoj i ženskoj konkurenciji te u konkurenciji dogovorenih parova. Kako bismo malo bolje dobili uvid u ovu sportsku manifestaciju koja je pred nama, autorica teksta odlučila je 'zagnjaviti' predsjednika Pikado saveza Zadarske županije, Juru Jeraka koji je ujedno i jedan od glavnih organizatora turnira, da nam kaže nešto više o samom događaju:

-U petak 18 .12. organiziramo otvoreni turnir u pikadu sto će biti najveći i najbogatiji turnir ove godine u Hrvata. Turnir će se održavati u predivnom ambijentu Famous bara na popularnom kupalištu Borik. Nagradni fond je 7.000,00 kn što je dovoljan mamac za sve kojima je pikado u krvi. Nadamo se dolasku oko 100 igrača iz cijele Hrvatske pa i iz regije. Dolazak je najavio i veliki Boris Krčmar, Lešić, Antunović, tako da veća pozivnica od toga niti ne treba. Moram napomenuti da će se i po prvi puta u našoj kratkoj povjesti odigrati i turnir žena. Osigurana je hrana za sve sudionike turnira, ali i one koji žele samo uživati u vrhunskom pikadu. Dođite u što većem broju i guštajte. Igraj taj dart !!! – rekao je Jerak.

Sličan turnir koji mnogi pamte već je jednom (prije tri godine) održan u Zadru pa stoga ne sumnjamo da će se i o ovome još dugo pričati. Za veliku je pohvalu što su se organizatori odlučili i za zaseban turnir za dame, iako u zadarskom pikado savezu još uvijek nema ženske lige.

Početak turnira zakazan je za 18:00 sati. Pozivnice su poslane na sve strane. Zabava, dobra atmosfera i druženje su zagarantirani. Nagrade čekaju one najbolje. Trebali li još što dodati? Hmm...možda ono što piše u samoj najavi turnira na FB eventu: „Kad Zadrani rade turnir, o tome se priča!“

Stoga ako i imate kakve dvojbe još uvijek oko dolaska, riješite ih se, jer u petak – svi putevi vode u Zadar na Famous Christmas Open 2015.

Link: Facebook event turnira.

Sretan rođendan, Lošinj!

petak, 13.11.2015.

Piše: Ines Brežnjak

Kada sam prije 5 godina počela igrati pikado, moje viđenje širine cijelog županijskog natjecanja bilo je 'Pa to se igra onako po par kafića u gradu i to ti je to. Okej, možda malo šire...okej, dosta šire, čak i do Crikvenice se ide. Okej, ide se i na Lošinj...MOLIM? KAMO? NA LOŠINJ? Na otok se putuje?'

Šok i nevjerica, rekoh sama sebi 'jebote pa nije taj pikado baš tri kafića i dva kluba'. Ali dobro, ovo ćete mi oprostiti pošto sam onda bila još mlada i neiskusna, tek sam došla u cijelu tu priču i jedino što sam htjela je igrati pikado. Dvije godine nakon toga sasvim je slučajno u priču uletio portal na kojem sam pisala te sam odlučila dio svojih osjećaja i dojmova prenijeti i tamo – neka i drugi vide kakav je sport taj pikado. Publika je dobro prihvatila tekstove, ljudi koji igraju još bolje, a meni je u početku kronično falilo fotografija i informacija o pojedinim ekipama. Dala sam si truda i volje, krenula sam obilaziti utakmice, pratiti ih, fotkati ih te ih na kraju krajeva i upoznati.

Tu negdje kreće i moja priča s Lošinjem, odnosno s upoznavanjem jedne od lošinjskih ekipa...Bilo je to negdje pred kraj sezone, a ja sam muku mučila s time kako i gdje konačno da uhvatim taj Ribili B koji je onda igrao u drugoj županijskoj ligi. Gotovo cijelu sezonu nisam imala prilike prisustvovati nekoj njihovoj utakmici pošto su oni radi putovanja većinu toga odigravali van termina. Nakon bezbroj pokušaja, konačno sam ih uspjela uhvatiti na utakmici koju su igrali protiv Gima jedne nedjelje. Vjerujte mi, taj dan neću nikada zaboraviti jer su mi te fotke bile toliko važne i bitne da je to bilo nevjerojatno!

No, da nekog upoznaš potrebno je puno više od jedne utakmice i 6 fotka, a moje službeno upoznavanje s klubom iz Lošinja dogodilo se prije otprilike godinu dana kada mi se javio Danijel Višak, predsjednik PK Lošinj sa željom da nam se pridruži na blogu. Danijel i ja smo se sprijateljili, a ja sam kroz njegove tekstove i razgovore malo po malo upoznavala lošinjski stroj u pikadu. Kasnije sam upoznala i ostatak ekipe (barem onaj dio koji je stalno po turnirima) i mogu vam samo reći da ako ih nikada niste imali prilike upoznati, izgubili ste divne trenutke smijeha, veselja i zabave s još divnijim ljudima.
Pošto im je danas rođendan te povodom toga sutra organiziraju veliki turnir u pikadu, valja im i čestitati na šest divnih godina koje su iza njih.


Dragi moji Lošinjani,

sretan vam rođendan! Iza vas je šest divnih godina druženja, zabave i igre, ali i velikih odricanja i borba koje ste vodili kako bi se pokazali i dokazali. Upravo vam na tome najviše čestitam jer ste uspjeli. Jebeno ste uspjeli! Najbolji pokazatelj toga su medalje i odličja bez kojih se vaši igrači ne vraćaju s turnira te klub koji uspješno vodite. Imate sve ono o čemu puno ekipa i klubova mogu samo sanjati – vlastiti prostor, vlastite aparate, sponzore koji stoje iza vas i vaših rezultata te nekolicinu ljudi koji su u stanju okrenuti nebo i zemlju ako se netko usudi taknuti se u vaš klub.
Ono što vam najviše želim je još više uspjeha te da ostanete takvi kakvi jeste, jer bez vas pikado u Rijeci (ali i u Hrvatskoj) ne bi bio isti. Posebni ste, jedinstveni, drugačiji od drugih i to je ono zbog čega vas toliko volim. Želim vam još puno godina uspješnog bacanja strela, druženja i rada kluba.
Danijele, tebi hvala ti što si dio ovog bloga i što si stvorio ovako divan klub. Znam da je pred tobom još puno borbe, ali izdrži ako zbog ničega drugog - u inat svima.



A vi dragi prijatelji koji čitate ovaj blog,
povodom svojeg 6. rođendana PK Lošinj sutra organizira veliki turnir. Bit će tu svega – lijepih nagrada, dobrog druženja, pjesme, veselja, snimanja turnira, fotkanja, ića i pića...ma svega! Ovim vas putem pozivam da dođete te svojim prisutstvom uveličate njihovih 6 godina postojanja. Svi su dobrodošli te koliko sam upućena u cijelu priču, s nestrpljenjem nas očekuju! Za više informacija o svemu slobodno zagnjavite Danijela ili Bartola, oni će vas najbolje znati usmjeriti po pitanju svega – i turnira i smještaja ukoliko će vam biti potreban.

Još jednom – Sretan rođendan Lošinj!
Voli vas vaša novinarka!