Nijedan čovjek nije otok

(Kome zvono zvoni – Ernest Hemingway)
Piše: Danijel Višak

Ponukan Inesinim blogom, i razgovorom sa još nekim igračima pikada, odlučio sam pisati o ozbiljnosti igranja pikada, te samom poimanju pikada kao sporta, rekreacije ili hobija. Život na otoku sam po sebi je težak, posebice zbog izoliranosti od kopna i događanja na kopnu. Tako da se ta specifičnost uvlači u svaku poru otočana i postaje dio njih. Po osnivanju kluba, nakon nekoliko mjeseci odlučili smo se aktivno baviti tim sportom, te se učlaniti u regionalni savez pikado sporta, Primorsko goranske županije, a samim time i u krovnu organizaciju - Hrvatski pikado savez.

Ovo nije bila laka odluka, iz samog razloga što smo bili svijesni da će nas to primorati na putovanja van otoka. Prvih godina , bilo je lako . Jer nas je bilo 10 ekipa ( oko 60 igrača ) na samom otoku, a i svi smo bili početnici, odnosno rang 3. kategorije. Tako da smo u županijskoj lizi imali svoju skupinu kod kuće i igrali međusobno. A onda je jedna naša ekipa "malo" odskočila pa uzela županijsko prvenstvo, pa zatim i Državno prvenstvo. I tada se počelo pričati o Lošinjanima. Ali te priče imale su dva lica, naravno da je jedna priča potezala igru i ekipu koja igra odlično, ali tu se pojavila i druga priča koja nas i dan danas prati i tiho jenja u redovima klubova i samoga saveza. Ta ekipa je svojim radom i rezultatima ostvarila pravo nastupa u 2. županijskoj lizi, te su igrači te ekipe postali igrači 2. kategorije, što je značilo da će se od tada oni natjecati u višoj kategoriji, koje na otoku nema i morati se uključiti u 2. županijsku ligu.

Shvatili su to i ostali, ali ne na način da imaju još jednu dobru ekipu u 2. lizi, već kao problem, jer sada će se morati putovati na Lošinj. Čulo se komentara: "...pa to košta!", "....pa, nemam ja vremena za putovati!" I slično. Bilo je čak i komentara da nas isključi iz saveza. Iako i nama , pojavio se problem financija, ali to nas nije zaustavilo niti obeshrabrilo. Klub je osnovan sa članarinama od 50,00 kn godišnje, da bi danas sa istim brojem članova, svaki član plačao članarinu od 300,00 kn ( u što nije uključena registracija igrača prema savezu, niti kotizacija ekipa za lige ), što je bilo potrebno da bi se moglo financirati putovanja ekipe u Rijeku i okolicu. Drago mi je, što svaki član zna i shvača da klub želi i mora poticati ekipe i igrače koji žele napredovati i ostvaruju rezultate, tako da veliki dio iznosa od članarina ide na podmirivanje putnih troškova. Načuo sam da se po Rijeci, članarine naplačuju po 50,00 kn mjesečno ( ako uzmemo u obzor natjecateljsku sezonu od 10 mjeseci ) i prosječno 15 članova po klubu, ne vidim razlog kako se ne bi moglo financirati jedno putovanje na Lošinj iz klupskog proračuna.

E, sada sam došao i na ona famozna putovanja na Lošinj. Ako ove godine 2.županijska liga broji 12 ekipa, to je naravno puno putovanja, ali ne za Riječane, jer svaki taj klub kod nas dolazi samo jednom kod nas u cijeloj sezoni, već je to puno putovanja za nas Lošinjane, i naravno da ne shvaćam kada mi netko spomene "taj problem" jer ako problema nema kod nas, nebi ga trebalo biti niti "kod vas".

Sva ova prebiranja po ovoj temi navela su me na razmišljanje o samoj ozbiljnosti pojedinih ekipa koje igraju pikado. Jer, zaista kod nekih igrača postoji čvrst stav da mi ne bi trebali igrati županijsku ligu uključeni u Riječke skupine, a sav problem je u putovanjima. Grad Mali Lošinj ima preko 15 sportskih udruga, sve one se natječu u svojim savezima, na državnoj razini i međunarodno. I kod niti jednog predstavnika nekih od ovih sportskih udruga nisam čuo da se pojavljuje problem natjecanja, iz razloga što netko ne želi putovati na Lošinj, to samo čujem u pikadu !!??

Ili igraš, ili ne igraš taj dart. Napokon, ovo nije kafanski sport, mi smo članovi Pikado saveza Primorsko-goranske županije, i članovi Hrvatskog pikado saveza, i bavimo se pikado sportom pod svaku cijenu i to smo tako shvatili, a svi oni koji misle da mogu kako oni hoće, otvoreno im kažem NE. I nadam se da će pikado klub Lošinj dogodine imati 1.ligaša, te još jednog 2.ligaša, a i nadam se da ćemo po prvi puta svoju žensku ekipu prijaviti u žensku skupinu Dama Primorsko goranske županije. A mi ćemo kao i do sada svi zajedno snaći put i snage da sve to omogućimo. Želim vam svima mirnu ruku !